Toše = Anđeo

Dragi moj Toše...prošlo je devet mjeseci...devet najbolnijih mjeseci u mom životu...uskoro će i jedna godina..pa dvije,pa tri...i tako će biti neprestano....ali te godine će prolaziti bez tebe...kako ću ja bez tvojeg smijeha,glasa...očiju...te sakam najviše na svijetu! zauvijek ću te nositi u svojem sjećanju kao najljepšu uspomenu u životu! počivaj u miru!

Tošina prelijepa nova pjesma "The Hardest Thing". Toše the hardest thing I ever had to do is to say goodbye from you! TE SAKAM!!!

Spot pjesme "The hardest thing"

Članovi fan kluba Toše Proeskog uoči same dodjele Porina okupili su se ispred zgrade HRT-a kako bi još jednom ukazali na veliku nepravdu, a po nekima i sramotu, koju su organizatori nanijeli makedonskom pjevaču. "Nemamo nikakve izjave, ovo je sve što želimo poručiti javnosti", rekli su nam kratko, a naišli su na potporu brojnih sudionika Porina koji smatraju kako je makedonski pjevač nepravedno ignoriran, i to za godinu u kojoj je ostvario najveće uspjehe i bez konkurencije bio najizvođeniji glazbenik u Hrvatskoj.

Organizatori Porina u zadnji su se tren kratkim spotom odlučili prisjetiti Proeskog, međutim njegovim obožavateljima to nije bilo dovoljno. O Toši je na dodjeli prvi progovorio Jacques Houdek, posvetivši osvojenog Porina upravo njemu, a Miroslav Rus se, preuzimajući nagradu za pjesmu godine ("Igra bez granica") zahvalio njegovoj menadžerici i brojnim drugim zaslužnim suradnicima.

Norah Jones i Toše Proeski u istoj kategoriji?!
Makedonski je pjevač, dakle, osvojio jednog Porina, a brojne su mu nominacije izmakle, jer, objašnjavaju organizatori, nije imao hrvatsko državljanstvo. Pritom im nije bila važna činjenica da je album u potpunosti snimljen i produciran s hrvatskim snagama, a kao argument nije poslužilo ni to što je Edo Maajka, također bez hrvatskog državljanstva, već osvojio nekoliko kipića.

"Neke stvari moramo mijenjati", priznao je nedavno Hus Hasanefendić uime organizatora Porina, a da je tako, pokazalo se i na samoj dodjeli. Tošin album "Igra bez granica", inače najprodavanije diskografsko izdanje u 2007. godini, stavili su u kategoriju s Norah Jones i Bruceom Springsteenom (???), a kipić je otišao u ruke jazz pjevačice pa se još jednom pokazalo kako razmišljanje organizatora, uz svo dužno poštovanje i najblaže rečeno - nema veze s mozgom.

Kad već nećete službeno, onda ćemo se usputno prisjećati Toše
Pjesmom godine proglašena je Tošina "Igra bez granica", a nagradu je preuzeo njezin autor Miroslav Rus, podsjećajući još jednom na ostavštinu pokojnog pjevača. Na pozornici ga se sjetio i Jacques Houdek, dobitnik Porina u kategoriji najbolje muške vokalne izvedbe: "Ovaj Porin mi zaista puno znači, ali ga posvećujem Toši jer je on za mene najveći pjevač!".

Redatelj dodjele kao da je znao - u tom je trenutku snimio jednog od čelnih ljudi Porina, Hrvoja Markulja, koji se bespomoćno hvatao za glavu - valjda svjestan činjenice da je dodjela ignoriranjem Toše Proeskog zaradila negativne bodove koji će se očima javnosti teško zaboraviti.

Ovaj dnevnik je originalno napisan u listopadu(10. mjesecu) 2003


Rujan(9. mjesec) 29, 2003, Ponedjeljak navecer
Parkirao sam na parkingu Tuscani Grill restorana. Poziv koji je prethodio prije nekih 15-ak minuta je bio od Tonyja Ancevskog, mog prijatelja koji me je pozvao da se nadjemo tu. Taj dan sam ljeskario na kaucu nakon dugog dana ‘obertime’ (mislim da aludira na prekovremeno)Otvaram vrata restorana, i ugledah dugacak stol prepum zanimljivih licnosti, ukljucujuci i Tosu. Hodam okolo stola, ljubim se u obraz sa zenama, a rukujem sa muskarcima. Nalazim slobodno mjesto pored Alexa (mog prijatelja iz lokalnog benda) i istog trena narucujem Long Island (koktel, op.pre.). Pola stola zauzima bend Tose Proeskog koji ce ga pratiti na koncertnoj turneji po Americi. The Blue Funk Individuals je raznolika rock grupa, i dobri su u picu kao bilo ko sa Balkana.

Nisam bas imao neku priliku da razgovaram sa Tosetom, ali sam uspio promatrati kako ga nas/a konobar/ica (vjerni fan), odvlaci u stranu I nastavlja mu se zahvaljivati na odlicnoj muzici i svemu sto je ucinio za Balkan. Vecinu vremena sam proveo predstavljajuci se i sprijateljavajuci se sa rukovodiocima i organizatorima.

Sljedece jutro, Tose i njegova pratnja (u sustini cetvero, cijeli bend je ostao u Indiani) su trebali letjeti za New York sa Detroit Metro Aerodroma, tako da su trebali naci smjestaj i malo se odmoriti. Tony i ja smo ih odveli u hotel kod M59 (autoput, op. pre.) i prijavili ih na recepciju. Ubijedili smo upravnika hotela da je osoba koja ce prenociti ogromna pop zvijezda, tako da je on zelio cuti njegovu muziku. Slucajno smo na CD-plejeru imali ‘Nikada’, tako da se pjesma orila kroz razglas u hotelu. Izgleda da im se svidjela muzika, dok napokon nisu pitali ‘Uhh, na kojem je ovo jeziku?’ Makedonskom.

Tose je bio tih cijelu vecer, jos uvijek se oporavljao od sinocnjeg velikog koncerta u Torontu. Sve sto je rekao tu noc je bilo jedno ‘Vuf’ (lavez psa, .) u liftu koje je bilo namjenjeno njegovoj menadzerici kada je dotakla njegovu futrolu sa gitaroom (kofer sa gitarom).






Petak ujutro, 3. oktobar, 9:00 ujutro
Uspio sam se izvuci s posla pod isprikom da sam “bolestan”, tako da bih imao cast da pokupim Tosu sa aerodroma. Stojimo na novom Macnamara terminalu, trazeci pogledom nekoga nalik na pop zvijezdu. Krajickom oka zapazim takvu osobu. Tose se cini umornim, bez sumnje zbog ranog leta. Krecemo do malog kombija, smjestamo se i krecemo prema hotelu. Putem, citava grupa se cini umornom, tako da sam programirao muziku na ‘lagano slusanje’ (smanjeno, op.pre.). Na 96.3 (radio stanica, op.pre.) Lenny Kravitz lagano pjevusi a Tose mu se pravovremeno priduzuje pjevajuci, prekidajuci samo uz povik ‘Kakvo ruzno auto!’, dok pored nas prolazi Pontiac Aztek (jos jedna od zapadnjackih invencija sa jako cudnim (ruznim) vanjskim izgledom, op.pre.).

Zaustavljamo se u Oakland Mall (trzni centar, op.pre.) I uzimamo nesto za pregristi (u originalnom tekstu pise ‘brunch’ sto zapravo znaci nesto izmedju dorucka I rucka, pa je spojeno breakfast i lunch, op.pre.) (jedino mjesto otvoreno u ta doba (??!!) bio je stand sa picom). Prvi pravi kontakt koji ostvarujem sa Tosom proizlazi u formi vica.
“Dalibore, moram ti ispricati ovaj vic!” Govori mi na makedonskom. “Jedan papagaj i medo su putovali avionom. Papagaj udari po naslonu sjedista ispred njega. ‘Donesi mi malo rakije!’” Tose zastane da se nasmije. “’Stjuardeso, donesi mi malo viskija!’ Stjuardesa im pridje i izdere se ‘Prestani udarati po naslonu, inace cu te izbaciti iz aviona!’ Pet minuta kasnije, medo pocne lupkati po ‘stolu’ za hranu i vikne ‘Stjuardeso! Donesi mi rakiju!’” Opet hihot, ovaj put I sam Tose udari po tacni sa hranom ispred njega. ‘I tako stjuardesa opet dodje i kaze medi ‘Prestani lupati po ‘stolu’ ili cu te izbaciti iz avona!’ Deset minuta kasnije, obojica, medo i papagaj, pocese lupati po ‘stolovima’. ‘Stjuardeso, donesi na malo rakije!’ Stjuardesa, iznervirana, zgrabi papagaja i medu za vratove i baci ih iz aviona da padnu i poginu. Medo i papagaj pocese vristati, sve dok papagaj nije shvatio da moze letjeti i pocne papagaj mlatiti krilima. ‘Pticice! Pticice! Pomozi mi, ja nemam krila i ne mogu letjeti.” Sad se Tose toliko smije svom vicu da jedva moze da ga zavrsi. “I ptica se okrene medi i kaze mu ‘Trebao si je slusati onda kad ti je govorila!’ I odleti!!”



Tose se toliko smije da skoro pada sa stolice. Izgleda da nikom drugom vic nije ni priblizno smjesan, ali se pretvaramo I smijemo sa njim.

U toku povratka, kombi se poceo pusiti pod haubom. Izlazim i otvaram haubu. ‘Kakav utisak ostavljam na zvijezdu!’, pomisljam u sebi. Primjecujem sjenku iza sebe, okrecem se i shvatam da je Tose takodje izasao da pogleda.

“Hej,” govori on, upiruci prstom u predjelu motora. “Mislim da nesto nije u redu sa tim.’ Ne mogu da procijenim da li je sarkastican ili on to ozbiljno. Problem je remen koji se zaglavio, i usljed trljanja se zapusi. ‘Treba li ti pomoc?’ pita Tose. ‘Samo ga zaokreni nazad.’

Kad smo dosli u hotel, Tose uzima sobu i skoro momentakno pada od umora.

8.15 navece
U hotelu sam, kupim Tosu da bih ga vozio na njegov prvi koncert u Americi, tu noc. Koncert sluzbeno pocinje 8 navecer. Tose se treba pojaviti na bini u 9.30 ili 10, koliko nam zapravo treba da stignemo do koncertne dvorane. Na putu prema tamo, Tose je zapravo vise bio zabrinut zbog sicusne ogrebotine na prednjem panelu SUV-a u kojem sam ga pokupio – posudio sam bratov X5 i Tose je insistirao da sjedi na suvozackom mjestu. Divio se dizajnu, konstatno zapitkujuci o ovome ili onome, usporedjujuci ga sa RAV4 kojeg je trenutno imao. Tose je ogromni ljubitelj njemackih auta, I ceka ga najnoviji Mercedes M-Class kad se vrati. Ipak insistira da SUV-i trose previse goriva.

“Ovakvo auto moras stalno odrzavati cistim,” kaze on.

“Hvala, reci cu to bratu.”





Na mjesto odrzavanja koncerta (Makedonski Kulturni Centar u Sterling Heightsu, MI) stizemo unatoc moru fanova. Srecom, fanovi su bili unutra, a mi smo se prikrali postrance. Tose je potpuno smiren i sabran.
U cekaonici, Tose je opusten i miran, sposoban i znatizeljan, ali se istovremeno raspituje o mikrofonima i opremi benda. On poznaje muziku. Njegov pristup je poput tinejdzera koji se zabavlja s drugarima, a ne zilavi muzicki ego koji posjeduju mnogi drugi u toj industriji. Kao da ceka u redu za kino, a ne kao da treba da nastupa na jednom od najvaznijih koncerata u njegovom zivotu.

Pitaju ga da li zeli nesto popiti.


“Ne, hvala. Ali pitajte bend, oni su mozda zedni.” Ako i ima ego, ne pokazuje ga. Vise se brine da su svi oko njega opusteni i da im je udobno. Zapravo, upusta se u prijateljski mec hrvanja sa Goranom, jednim od njegovih pomocnika. Goran je za citavu glavu veci od njega i pobjedjuje. Tose priznaje da se njegove kick-box vjestine moraju poboljsati.

10 navece
Koncert pocinje, Tose dize rulju na noge.

11.30 navece
U prkrajnoj sobi pocinje fotografisanje sa fanovima.

Tose pozdravlja svakog fana kao da se sa njima poznaje citav zivot. S nekima se rukuje, neke grli. Neki mu objasnjavaju da im je ujak iz istog sela kao i od njegove tetkine bake vrtlar. Pozivaju ga kuci na kafu skoro sve udate zene koje su se uspjele provuci iza bine da se slikaju sa njim.

Ponoc
Tose zavrsava koncert, a rulja se kupi napolje.

2 poslije ponoci
Nakon jos jednog prijateljskog fotografisanja, Tose je vidno umoran. Na putu kuci zastajemo u Meijer (hipermarket, op.pre.) da kupimo malo limuna (pomaze njegovom grlu poslije koncerata). Vracam se u SUV i primjecujem da je Tose obrisao citavu instrument tablu i prozor.

“Vidis, nema vise otisaka prstiju,” govori uzbudjeno.

“Prava domakinka ke bides,”kazem mu. Jednog dana ce biti odlicna kucanica. Ostali u dzipu se smiju.

“Jel’ idemo u Chicago sutra sa ovim autom?” pita on.

“Ne, brat bi mi umro da idemo s ovim autom,” objasnjavam ja.

“Oh,” rece Tose razocarano.

Subota, 4. oktobar, 10.30 ujutro
Kupimo Tosu, menadzericu i ostatak grupe ujutro. Svih nas petero udobno se namjestamo u moj Pontiac Vibe. Ostali nas prate u Jeepu.

Svi su umorni.

Na putu tamo Tose i ja se upustamo u dugacak razgovor o autima, njegova omiljena tema. Odjednom, naginje se na stranu auta da dohvati svoju jaknu.

“Gorane, uzmi moju jaknu i izvadi CD od Eltona Johna!” Kupili smo noc prije Tosi CD najvecih hitova Eltona Johna, i on ga nije mogao prestati slusati. On ubaci CD u moj player, i bira pjesmu br.11, pjesmu koja se zove ‘Blagoslovljen”. Pocinje pjevati uz pjesmu.





Glas mu je sam po sebi muzika. Mozda zvuci odlicno na albumu ili na koncertu, ali vozeci se do Chicaga zvucao je najbolje nego ikada. Mozda jer je bio opusten, jer ga nisu pozurivali ili jer nije imao tremu. Svejedno, pjevao je bolje nego sto sam ga ikada prije cuo. Kao da je pjesma napisana posebno za njega. Sigurno ju je ponavljao 40 ili 50 minuta bez prekida, dok se napokon nije umorio. Ili se to meni samo ucinilo.

“Koje druge CD-ove imas?” pita on. Trazim okolo po autu i nadjem Tri Tenora, Chris Isaaka, Beatlese, i U2. On ubacuje Tri Tenora. Uzbudjuje se. “Volim ovo! Pavarotti je nevjerovatan! Jezim se, pogledaj!” Pokazuje na ruku i naravno da se vidi da se najezio. “Ovu operu sam pjevao na Ilindenu!” Tose otvara usta i pridruzuje se dubokom vokalu. Zna svaku talijasku rijec. “Gorane, dodaj mi laptop!”

Tose je lud za tehnologijom. Ako mu laptop nije ukljucen da slusa ili stvara muziku, onda se igra sa kamerom na mobitelu. “Mogu li presnimiti tvoje CD-ove na svoj laptop?” Ja se slazem, a on nastavlja ubacivati CD-ove i presnimavati pjesme preko Windows Media. “Druze, koji ti je broj mobitela? Zelim da ostanemo u kontaktu,” pita on. Razmjenjujemo brojeve. Pokazuje mi sve slike na njegovoj kameri. Vecinom slike od auta, ali ponegdje naletimo na slike njega i njegove pratnje ili benda kako se zafrkavaju. Hrvanje, gadjanje hranom, smijeh. Tose se cini normalnim momkom svojih godina (22).


1 ujutro
Koncert je potpuni uspjeh. Skoro 900 ljudi (ako ne i vise) zatrpava mjesto na kojem se odrava koncert. Fanovi ovdje su jos vise opsjednuti nego oni sinoc, djelimicno zbog veceg broja ljudi. Tose se prema njima ponasa kao da je svako od njih njegov jako blizak prijatelj.

Fotografisanje je nevjerovatno. Traje skoro dva sata. Tose se slika sa njima, grli ih i potpisuje autograme. Par reportera iz lokalnih medija uspjevaju da se provuku i da ga zatrpaju pitanjima o svemu od muzike do politike, do Amerike. Tose na svako do njih odgovara kao da je izrezirano. Povremeno, pogled bi mu odlutao do kratkih suknjica djevojaka u redu. Primjetio je da sam ga uhvatio, i on nijemo izgovori “Vau”. Pa bar znamo da voli djevojke.

Nakon fotogrfisanja, on sjeda u stolicu i pijucka sok od narandze. “Popij casicu!” uzvikuje jedan od clanova benda.



“Mislim da hocu. Bila je dobra noc.” Ispija casicu votke.

Iako je bilo najavljeno da će na ovogodišnjoj Beoviziji, koja se trebala održati 19 i 20 veljače/februara u Sava Centru, a koja je pomjerena, zbog stanja u Srbiji radi proglašenja neovisnosti Kosova, ipak se nece pjevati pjesme od Toše Proeskog, koje su trebali otpjevati njegovi prijatelji sa prostora bivse Jugoslavije.

Prema izjavama čelnih ljudi Beovizije, prvi put će biti dodijeljena nagrada za životno dijelo, koju će dobiti prvi pobjednik Beovizije (Srpski izbor pjesme za pjesmu Eurosonga ) - Toše Proeski, koji je 2003 godine otpjevao " Čija si ".
U njegovu čast, njegov bend odsvirat će nekoliko njegovih pjesama, a publika će ih moći pjevati.

Neslužbeno saznajemo da je inicijativa koju su pokrenuli fanovi pok. Toše Proeskog kao i naš portal propala zbog Tošine menadžerice i obitelji, koji smatraju da je za takvo što prerano. Osim toga, znajući vokalne kvalitete Toše, tko god da je otpjevao njegove pjesme publika bi bila razočarana, jer to ne bi bilo to, što bi trebalo biti!

Htjela sam sa vama podijeliti jednu informaciju...

Prije 3 dana izašao je dvd Toše Proeskog s koncerta u Beogradu (TOŠE PROESKI LIVE 2007) Na tom dvd-u se također nalazi i njegov nastup u Tvornici te 2 pjesme s njegovog koncerta na Hvaru. To je dvostruko dvd izdanje (2 DVD-A) Dvd je prekrasan i traje sve skupa oko 3 i pol sata...Ja sam ga nedavno kupila i stvarno je super. Cijena je 149.99 kn i ja sam ga kupila i Importanne centru...tko živi u Zagrebu, a također ga možete naći i u svim boljim nosačima zvukova(CD shopovima)... Vjerojatno ga ima i u DM prodavaonicama širem zemlje... Zbilja je dvd odličan , a naš Toše je tako prekrasan... Evo ga to bi bilo to....

Hvala svima na komentarima i lijepim riječima za Tošu....

Andrijana Budimir djevojka pok. Toše Proeskog otvorila svoj kozmeticki salon. Glamurozno otvaranje salona uz šampanjac i kavijar, hodanje po svilenom putu i balonima...
Andrijana je blistala. Dok je davala intervju u jednom trenutku je rekla da joj je žao što Toše nije uz nju. Jer je njegova želja bila da ona otvori kozmetički salon.

Par slika:

Toše moj dragi...danas su 4 mjeseca otkako te nema...jednostavno vrijeme teče tako brzo...kao da se taj grozan dan dogodio jučer...nadam se da nisi tužan i da nam se smiješiš odozgora....anđele maleni...nikada te neću zaboraviti...kako da se pomirim s time da te više neće biti tu da se smiješiš i govoriš kako nas sve SAKAŠ! Angel si ti te čuvam vo sebe...angel si ti koji samo zo mene moge da zapre i vreme... što češ s bijelim krilima kad krila su za let...sjaj u tvojim očima za ovaj nije svijet....nije za tebe dušo bio crven poljski mak već krila da te nose NEBU POD OBLAK...između vrata i prozora moj krevet za tobom diše....gori moje srce puno nemira tebe doziva OPROSTI ona koja voli može i da pogriješi..ja bih noćas svemir dala kad bi mogla ponovo ti čuti glas...sjećanja ...vjetar mi donosi samo sjećanja a ja se nadam da će i tebe donijeti ...otkad si otišao ne spavam noći....gori moje srce puno nemira tebe doziva....ANĐELE MOJ.....krila daj zvijezdo da poletim na Tošin oblak ja da noćas sletim...zvijezdo pomozi mi daj mi krila da se vinem i u Tošina nebeska carstva poletim....na pola duše živim ja...tu pokidat se nema šta na pola srca još je ON tu a napola ja umirem....on ima oči koje znaju moje tajne sve ...moju tuge sve i moje nemire....on ima ruke i u njima svemir čitavi ....u tom zagrljaju se može umrijeti.... Toše tebi je tako malo trebalo ispod ovog svetog neba...topla postelja...i oči što ih znaš....bože sad ga čuvaj od zla....ja znam da nije mjesečina to što sja u noći već su to njegove oči....pune ljubavi...ukrala mi te cesta....ukrali mi te ljudi...svatko malo od tvog osmijeha posudio je.....iza svakog ugla stalno je netko vrebao...da mi te ukrade kakda malo sreće treba....nitko nije kriv za to što mi fališ toliko...al osmijeh tvoj je kriv da znaš što me osvajaš...smij se samo dušu mi grij zauvijek...i krivi su mi svi i krivo mi je sve sad kad sam bez tebe..... ANĐELE LIJEPO MI SPAVAJ I ZAPJEVAJ NAM PONEKAD.....

Jedna čitateljica web stranice o Toši TOSE.PAGE.TL napisala je veoma dirljiv tekst o Toši...zove se Silvana i ima 51 godinu...čita sve web stranice o Toši...



Poštovani,
sviđa mi se vaša stranica posvećena Toši Proeskom. Vjerujte mi nema dana da ne posjetim vašu i sve druge web stranice, čitam sve vezano za Tošu. Premda imam 51 god, mladog pjevača nisam ni upoznala, jedino preko medija, strašno me pogodila njegova smrt. Prvi put kad sam ga vidjela na nastupu Eurovizije, osjetila sam da taj momak ima ono nešto. Svatko onaj tko je duhovno jak to mora prepoznati. Jednostavno je to bilo u njemu, nosio je svoju karizmu kao malo tko.Nije ni čudo što ga je Bog uzeo k sebi a nama običnim smrtnicima ostavio beskrajnu tugu. Roditelji njegovi su blagoslovljeni što su ga imali za sina. Svašta pišu sad, svakakve stvari izlaze na vidjelo, ali takav je svijet, prepun zavidinika koji se spuštaju ispod razine ljudskosti da bi zaradili bodove na nečijom smrti. Tu iole pametan čovjek ostaje bez komentara. Ali njih treba prepustiti onome tko je velik i tko sve vidi i zna. Ono što je Toše imao, blagoslov ljubavi da dijeli nama malim ljudima ne može nitko izbrisati i trajat će vječno. Za svog života napravio je više nego neki za deset života. Žao mi je njegove majke, oca, sestre jer sam i ja roditelj. Osječaj gubitka, tuge, nemoći, pomiriti se s činjenicom da nije među njima, da neće otvoriti vrata rodnog doma i unijeti dašak ljubavi, teško je to. Znao je i osjećao da odlazi, sama ta činjenica slomila bi svakog. Ali ne, usprkos svemu, nosio se sa svojom istinom kao malo tko. Ostao je i bit će - JEDAN I JEDINI TOŠE. Kao što je na zemlji pjevao kao slavuj, njegov glas sad ispunjava nebeske visine i tako će vjećno biti. Čuvali ga anđeli nebeski.


Toše počivao u miru Božjem!
Srdačan pozdrav,
Silvana iz Splita

Makedonska i balkanska megazvjezda Toše Proeski proglašen je za osobu godine na tradicionalnom devetom "Naz izboru" kanala 77. Toše je dobio titulu zahvaljujući anketiranju četrdeset urednika i novinara, dvadesetak političara, potparola, pjevača, glumca i pedesetak slušatelja. "Nijedan političar ili javna osoba, nikad neće uspjeti potaknuti takve intenzivne emocije u Makedoniji. Vjerovatno, jedini nakon Josipa Broza Tita, koji se sa svojom tragičnom smrću uspjeo objediniti narode koji su nekad živjeli zajedno.

"Vječna ti slava, legendo", rekli su i napisali o Toši anketirani u "Naj, naj izboru 2007". Toše Proeski je izbran za osobu godine bez konkurencije, isto kao što je i dan njegove smrti proglašen za danom žalosti u Makedoniji. Interes o Tošinoj smrti te njegova smrt u saobraćajnoj nesreći u Hrvatskoj, kao i dan njegovog pokopa, pokazali su da ljudi znaju napraviti razliku među manipulacije i čiste duše...
Ljubav i tuga za Tošom dali su nam veliku nadu da takve vrijednosti nisu zakopane i nalaze svoj put da dopiru do ljudi... U izboru za Naj osoba za 2007 godinu u Makedoniji velik broj glasova je dobio i Tošin humanitaran koncert održan na gradskom stadionu u Skopju u listopadu/oktombru

1. dio



2.dio



3.dio

Evo još jedne peticije! Ne morate se bojati za svoje podatke...nigdje neće biti objavljeni i vama na vašu adresu ništa neće dolaziti...jedino na vaš mail će doći link za potvrdu potpisa peticije! Molim vas potpišite jer će eurovizija biti ljepša ako će biti malo Tošinih pjesama .... Unaprijed hvala i evo linka - PETICIJA ZA TOŠU

Evo da vam objasnim pa ću staviti link!

U tijeku je peticija o našem Toši! Pitanje peticije je : DA LI NA EUROSONGU 2008. U BEOGRADU TREBAJU ODATI POČAST TOŠI PROESKOM PJEVAJUĆI NEKOLIKO NJEGOVIH PJESAMA! (PAZITE NA EUROSONGU 2008.-CIJELI SVIJET TO GLEDA A NAŠ TOŠE JE ŽELIO BITI POZNAT NA CIJELOM SVIJETU) Molim vas da potpišete ovu peticiju! Ja sam isto potpisala. Ništa se ne plaća. To je sve BESPLATNO! Kao on-line anketa... Dosada je skupljeno preko 6800 potpisa(u biti tu samo kliknete Sign a petition i napišete svoje ime ne morate prezime, e-mail, i komentar na peticiju...a kako bi dovršili na kraju kliknete approve petition..) MOLIM VAS! SVAKI KLIK PUNO ZNAČI....MOLIM VAS UČINITE TO ZA TOŠU...
P.S. TAKOĐER MOLIM OSTALE BLOGERE KOJI OVO PROČITAJU DA NAPIŠU TAKOĐER POST O OVOME I MOŽETE ČAK KOPIRATI MOJ I NA KRAJU POSTA STAVE LINK ZA PETICIJU...

PA EVO VAM LINKA - PETICIJA ZA TOŠU>

Sada sam jednostavno pretužna pa nemogu uopće napisati post....Hvala vam svima koji su mi podrška...ali ja neću brisati ni loše komentare...ja jednostavno ne kužim koliko puta ja moram moliti ljude koji ne vole Tošu da ne pljuju po njemu i blogu... Neću brisati te komentare jer želim da ljudi koji ga vole vide kakvi to sve ljudi postoje...pakosni,zli i ljubomorni..... Stvarno mi vas je žao...Još jednom MOLIM SVE ONE KOJI NE VOLE TOŠU DA NE PLJUJU PO TOŠI, PO MENI I PO BLOGU!!!!!!!! Molim vas......iskreno vas molim...molim vas....vi ne shvaćate koliko Toše meni znači....nemojte....
HVALA SVIMA KOJI ME PODRŽAVAJU!

Nakon smrti tragično preminulog Toše Proeskog, njegova djevojka Andrijana Budimir završila je na nekoliko naslovnica, pričajući o svojoj i pjevačevoj intimi za vrijeme njegova života. No, mediji su se prisjetili još jedne Tošine djevojke - makedonske manekenke Blagice Micov, što se pokazalo kao dobar povod raspravama tko je doista bila pjevačeva prva i prava ljubav.




Blagica je, naime, Tošina ljubav iz srednjoškolskih dana. U vezi je s pjevačem bila od 1998. godine do početka 2002. Ponovno su se pomirili 2004., pa ponovno prekinuli 2006.

Micova se nije mogla nositi s Tošinim obožavateljicama

Uoči njihova posljednjeg prekida mediji su se raspisali o tome kako Blagica nije mogla podnijeti obožavateljice koje su Tošu slijedile u stopu. Srpski Svet tada je objavio kako se Micov teško mirila i sa činjenicom da je nakon njihovog raskida Toše imao vezu s Bojanom Tefčevom, "a posebno joj je smetala njegova romansa s rukometašicom Andrijanom Budimir". Kako je, naime, pisao list, Blagica nije vjerovala da je pjevačev odnos sa srpskom rukometašicom "samo prijateljski".

Andrijani Budimir mnogi su zamjerili što je nakon smrti tragično preminulog pjevača počela "prodavati" priču o njihovom zajedničkom životu, znajući da za Tošu i nakon njegove smrti vlada veliki interes medija. Govorila je kako je s Tošom planirala imati dijete te kako ju je mislio oženiti.

Je li veza s Andrijanom doista bila ozbiljna?



Za potvrdu ovih navoda dugo se čekalo na riječ Tošine menadžerice Ljiljane Petrović koja je, u duhu pravoslavnih običaja, pričekala da prođe četrdeset dana od pjevačeve smrti kako bi progovorila. U svojim prvim intervjuima demantirala je tako Andrijanine navode da je Toše s njom planirao brak, kazavši kako joj je pjevač rekao da mu je svjetska karijera na prvom mjestu te kako se ne namjerava oženiti sve do 32. godine.

Upitana o tome je li Andrijana doista bila njegova prva ljubav, Petrović je odgovorila kako je Toše "imao jednu tinejdžersku ljubav, koja mu se provlačila kroz cijeli život", misleći, pretpostavlja se, na Blagicu. Andrijana i Toše bili su, kako je tada kazala, zajedno "svega godinu dana i to davne 2002. godine". Ona je 2003. otišla igrati rukomet za "Podravku" i od tada se u njihovu odnosu ništa posebno nije događalo, tvrdila je Tošina menadžerica.

Petrović i Budimir nikada nisu skrivale da se ne vole. Andrijana je putem medija Tošinoj menadžerici zamjerala što im je zbog njegove karijere branila da se javno vole, dok Petrović takve insinuacije odbacuje, govoreći kako je Tošina želja bila javno ne obznaniti tu ljubav. Najnovije informacije kažu kako ljubav između Toše i Andrijane zbog čestih svađa netom prije smrti i nije najbolje funkcionirala. Neko vrijeme prije njegove smrti navodno nisu ni živjeli zajedno -kao što je Andrijana tvrdila.

Tajna romansa: Blagica je Tošina prtva i prava ljubav



Prije dvadesetak dana Blagica je došla u Kruševo. Na Tošinu grobu zapalila je svijeću na dan kad su se njih dvoje, prije deset godina, upoznali. Blagica je taj dan provela s Tošinim roditeljima u obiteljskoj kući. Ocu Nikoli na dar je donijela bocu pića, a djeci Tošine sestre Dori, Nikoli (4) i Kristijanu (10), donijela je igračke i slatkiše, ispričao nam je Tošin bratić Andrej. Dodao je da Blagica često dolazi na Tošin grob. Bliski prijatelj pokojnog pjevača, radijski voditelj Kiril (36), poznatiji kao DJ Erik Fox, rekao nam je da je manekenka Blagica Mičova bila prva prava Tošina ljubav.
- Djevojka i ja 2004. ljetovali smo s Tošom i Blagicom u Grčkoj. On je to ljeto bio najsretniji na svijetu - prisjeća se Erik.
Toše je, kaže Erik, nakon što je prekinuo vezu s Blagicom, s njom ostao u kontaktu. Pozivao ju je na svoje koncerte i slao joj karte. Tošina sestra Dori dodaje da je sve do posljednjeg dana Toše s Blagicom razmjenjivao SMS poruke, koje danas čuva u njegovu mobitelu. Na Tošin rođendan nazvali smo Blagicu, no njena sestra, koja se javila na mobitel, rekla je da ona nije u stanju razgovarati. Tošin prijatelj Erik demantirao je Andrijanu Budimir, koja tvrdi da je ona sve do Tošine pogibije živjela s njim u stanu.
- Mjesec i pol dana prije nego što je poginuo počele su svađe s Andrijanom. Toše joj rekao da je najbolje da se iseli - tvrdi Erik.
Toše je Blagicu upoznao 1998. godine. U ljubavnoj vezi bili su do početka 2002. Ponovno su se pomirili nakon njegova eurovizijskog nastupa 2004, a prekinuli su dvije godine poslije.

ANDRIJANA BUDIMIR SE U RUJNU ISELILA IZ TOŠINA STANA
Prije puta u Australiju Toše je rekao Andrijani da se iseli prije nego što se on vrati u Skoplje. Više nije mogao trpjeti svađe. Naš prijatelj Đole iz stana je iznio Andrijanine stvari, ispričao je Erik.
Priču je potvrdio i Georgij Georgijevski-Đole, koji je vozio kada je Toše poginuo. Kaže da je 18 dana prije Tošine smrti preselio Andrijanu iz Tošina stana u podstanarski stan u Skopju.

Glazbeni festival „Beovizija" ove godine bit će održan u znaku tragično nastradale makedonske pop zvezde Toše Proeskog. Kako Press ekskluzivno saznaje, organizatori najboljeg festivala zabavne muzike i predtakmičenja „Eurosonga" priredit će u revijalnom dijelu festivala mini-koncert na kome će desetak poznatih domaćih i stranih pjevača izvesti Tošine najveće hitove.



- Organizatori „Beovizije" su nedavno odlučili da prve večeri festivala u revijalnom dijelu nastupi desetak pjevača koji će otpevati najveće Tošine hitove - navodi sugovornik Pressa, i dodaje: - Zasad nije poznato o kojim se pjevačima radi, ali se spominju eminentna imena domaće i strane glazbene scene s kojim je pokojni Proeski blisko surađivao". Pretpostavlja se da će se među izvođačima naći Željko Joksimović, Leontina Vukomanović, Esma Redžepova, slovenačka pevačica Anja Rupel, hrvatska zvijezda Antonija Šola i drugi - zaključuje sugovornik Pressa.
U kratkoj izjavi za Press Duška Vučinić, PR menadžer „Beovizije" i „Eurosonga", potvrdila je tvrdnje našeg sugovornika:
- "Točno je. Toše Proeski je bio prvi pobjednik festivala „Beovizija" 2003. godine. Iz poštovanja i u znak sjećanja na ovog izuzetnog umjetnika, kreativni tim festivala je za prvu večer, 19. veljače/februara, osmislio da nekoliko eminentnih umjetnika otpjeva desetak Tošinih pjesama. Ovih dana ćemo definitivno odlučiti koji će to pjevači biti" - zaključila je Duška za Press.
Ovogodišnja „Beovizija" bit će održana 19. i 20. veljače/februara u beogradskom Centru „Sava".

Meni je zbilja žao što nisam pisala postove sve do Tošinog rođendana....no od danas vam obećavam da ću redovito pisati postove....OBEĆAJEM!!! Sve vas SAKAM i hvala vam na svim komentarima!

P.S. MOLIM OSOBE KOJE NE VOLE TOŠU DA NE POSJEĆUJU OVAJ BLOG, A POGOTOVO NE OSTAVLJAJU KOMENTARE VRIJEĐAJUĆI TOŠU NA BILO KAKAV NAČIN...

S POŠTOVANJEM VAŠA NINA

Toše moj anđele sretan ti 27. rođendan. Zauvijek ćeš ostati u mom srcu!!!! Što ćeš s krilima krila su za let nije dušo za tebe bio ovaj svijet!!!!!!! Počivaj u miru TODOR TOŠE PROESKI..................R.I.P.

Dora Risteska,sestra Tose Proeskog otkriva!!!!!!!!

TOŠE JE PREDOSJECAO SVOJU SMRT!

-Dodji brzo,zato sto ces još malo da me gledas!Poslije ces me samo ljubiti na slikama,rekao je Tose svom tati kada je prije nekoliko mjeseci bio u Krusevu!


Tose je bio velika zvijezda,svako se malo ogrebao o njegovu slavu,ali ti si ostala po strani!Zasto?

-Imala sam ogromnu tremu i nisam ga mogla gledati na nastupima.Plasila sam se da mu se nesto ne desi.Kada mi kaze da je njegov koncert,nastup ili promocija prosla uredu,gledala sam ga na snimci ili TV-u.Malo sam se opustila zadnje dvije godine.Prisustvovala sam na 2 koncerta na Gradskom stadionu i bila presrecna kad sam ga gledala kako pjeva!


Kakav je bio vas odnos?Da li ga je promjenila estrada?font>

-Tose je bio bezgrijesan.Ne pamtim da smo se posvadjali oko necega cak ni kad smo bili mali.Popularnost ga mije promjenila.NAprotiv napravila ga je jos jednostavnijim.Kada bi otisaosa djecom da ih provoza po Krusevu,zaustavio bi se da se pozdravi sa svima.I svima je govorio"Imajte lijep dan i volite se"Uvijek mi je govorio "Seko ,moja misija je da sirim ljubav i da naucim ljude da se vole"

Kakav je bio odnos sa njegovim roditeljima?

-Mnogo ih je volio i bio je mnogo vezan za njih.Za svaki potez u zivotu prvo je pitao roditelje.Porodica mu je bila na prvom mjestu.Dao im je veliku ljubav!


Da li je govorio da planira osnovati svoju porodicu?Da li je tacno da se trebao zeniti?-
Ne,naprotiv,govorio je da mu je rano da se formira obitelj.I da planira takav korak napraviti tek u 32.godini.Mi mu se nismo mjesali.


Kako su mu prosli dani do 15 oktobra,do dana kada je napusti svoj rodni grad?

-Jako lijepo.Po cijeli dan je bio sa rodjakom ANdrejom,sinom sestre moje mame i sa svojim prijateljima igrao odbojku.


Da li je bio raspolozen?Je li izgledao sretno?

-On je uvijek bio raspolozen za druzenje sa ljudima.Sve ih je volio.No primjetila sam da ovoga puta nije imao onu svjezinu.Kuci je bio povucen.Prije kada bi dolazio,sjedio je za svojim sintersajzerom i satima pjevao i svirao.Ovoga puta nije ni zapjevao,ni zasvirao!Bio je tih i povucen!




Da li si primjetila nesto neobicno u njegovom ponasanju?

-Po zavrsetku koncerta 05.10.,ja ,Tose i mama smo krenuli u Krusevo.Dok smo putovali bio je malo zamisljen.Govorio je "Reci te koliko je zivot lijep!Mnogo je lijep ovaj zivot,samo da potraje jos malo!"TAd sam ga pitala:"Zasto govoris tako?",On mi je odgovorio"Mnogo mi je lijepo seko.Bog mi je pomogao vidi sta je napravio od nas,da zivimo lijepo.Koliko nam je ljubavi podario"A dok je bio u Krusevu stalno nas je pitao "JA vas mnogo volim,voli te li vi mene?".Jednom prilikom mu je majka rekla"Vidjet ces koliko se dijete voli kada se ozenis".Tada je on rekao:"Majko mislim da samo vas imam sansu da volim u zivotu






Jednom sam ga pitala,muci li te sto,ako mozemo da ti pomognemo,ako ne ,barem ce ti razgovorom biti lakse!Ali nista nije htio reci!


Mislis da je predosjetio svoju smrt?

-Mislim da jeste.KAda je prije nekoliko mjeseci renovirao sprat roditeljske kuce bio je u inostranstvu!Bezobzira na sve nazvala sam ga i rekla da mu je sprat prelijep!Samo mi je rekao "RAduj se seko,zato sto ces ti da boravis u njemu!".Opet sam ga pitala zasto tako govori,ali odgovor mi nije dao!Isto tako prije nekoliko mjeseci dosao je u Krusevo i cekali smo da tata dodje na rucak,on ga je nazvao i rekao mu "Dodji brzo jos malo da me gledas.Poslije toga ces me ljubiti samo na slikama!"




Mali Kristijan...u njemu je Toše vido nasljednika.zato sto mali lici na njega kada je on imao 10 godina!ON ga je ucio svirati gitaru,a prvu pjesmu koju ga je naucio je Tvojte baknezi na mojte beli kosuli!


Tosin pas Bas!Roditelji su mnogo vezani za njega jer je bio Tošin, dobio ga je od svoje menadzerice Ljiljane Petrovic!:-(

Ova slika iznad prikazuje veliku sliku koja se nalazi na ulazu u Kruševo!

Četrdeset dana prošlo je od tragične smrti Toše Proeskog koji su po makedonskoj tradiciji dani žalovanja.
Danas će se ugasiti svjetlo u njegovom stanu... koje je gorilo prethodnih 40 dana (tradicija).
Mnogi su se danas našli na Tošinom grobu: roditelji, Dora, nećaci, Ljiljana, Antonija Šola i mnogi drugi prijatelji...
Tošini roditelji će tek odlučiti o prebacivanju Tošinog tijela u grobnici napravljenu njemu...

Slika dolje prikazuje Tošinu obitelj nakon 40 dana na njegovom grobu...


Slika ispod ovog teksta prikazuje žalovanje u Makedoniji nakon 40 dana...

U proljeće 2008., samo 20 metara od sadašnjega groba Toše Proeskog, počet će se graditi grobnica i memorijalni centar posvećen tragično preminulom pjevaču. Na ovakav potez Makedonci su se odlučili jer će se tada grobnici moći prići s istoka, kako nalažu pravoslavni običaji, a i moći će ga posjetiti više ljudi odjednom. Nitko se ne buni protiv premještanja pjevačevog tijela zbog gradnje grobnice. Projekt spomen-grobnice i memorijalnog centra Toše Proeskog donacija je jednog arhitektonskog studija iz Skoplja.

EVO LINKA: LJILJAN PETROVIĆ : TOŠE JE BIO MOJ ŽIVOT!

Todor - Toše Proeski ostat će upamćen kao najveći pjevač pop muzike na ovim prostorima, ali što je još važnije kao lijepo odgojen mladić, veliki dobrotvor i humanitarac.Samo nekoliko dana pred smrt, snimljen je i film o njegovom životu, gdje je govorio o svom rodnom gradu, porodici, balkanskoj karijeri. Tekst koji slijedi je malo podsjećanje na uzoran život, blistavu karijeru i humanost ovog čovjeka i uzora

Kruševo
„Jedino ovde mogu da se odmorim, zato što me ovdje ljudi ne tretiraju kao po ostalim gradovima. Tu sam domaći i apsolutno sam opušten. Imam mnogo omiljenih mjesta u Kruševu. Klub ‘Planet’ je mjesto gde provodim svoje slobodno vreme. Tamo se uglavnom okupljam sa svojim drugarima. Postoji jedno mjestašce gdje volim da parkiram auto i da u autu pustim film i tako se opustim. Odatle je prelijep pogled na cijelu Pelagoniju. Imate osećaj da je cio svijet vaš. Manastir je mjesto gde se duhovno punim. Veoma često sam tamo“, govorio je Toše o svom rodnom Kruševu.

Familija
Bio je vezan za svoju familiju. Govorio je često da ne može živjeti bez savjeta oca Nikole, bez gibanice majka Dominike i bez igre sa nećacima Kristijanom i Nikolom. Za uspjeh na estradi zaslužan je njegov glas, ali i dobar odgoj koji je ponio iz kuće.
Roditelji su osjetili koliko je Toše talentiran pa su ga podržali da upiše Srednju muzičku školu u Bitoli.

Prvi nastup
„Dječji festival ‘Zlatno slavujče’ mi je bio jedan od prvih nastupa u životu i pamtit ću ga po tome što sam imao jaku glavobolju, zbog treme.“. Na njegovo muzičko opredjeljenje veliki uticaj je imala njegova starija sestra Dora Ristovska. Uz nju je od malih nogu počeo slušati rock muziku.

Crkva
Toše Proeski bio je poznat kao vjernik . U rodnom Kruševu započeo je renoviranje manastira Svetog Preobraženja, zajedno sa svojim ocem Nikolom i prijateljima.
„Ne stidim se i čast mi je da kažem da sam u ovoj crkvi više puta radio i fizičke poslove i mogu jedino da se ponosim time. Svoj mir nalazim ovde i mislim da je ovo suština. Ovdje nema moje slave, nema popularnosti. Ovdje je moj mir i znam da ću poslije svega da završim ovdje. Mislim da je vjera nešto što ostaje doživotno“.

„Beovizija“
Sredinom aprila 2003. godine nastupa na svojoj prvoj „Beoviziji“, a njegova pjesma „Čija si“ donosi mu prvu pobjedu i veliku popularnost u Srbiji i Crnoj Gori.
„Mislim da je najveći korak koji sam uradio bila ‘Beovizija’, odnosno prvi izbor u Srbiji za pesmu ‘Evrovizije’ sa kompozicijom ‘Čija si’. To je jedna od rijetkih pesama koju ja ne treba da pjevam. Znači ne treba ni da je počnem. Publika je sama počinje i sama završava“.Album „Ako me pogledaš u oči“ je prvi Tošetov album snimljen na srpskom jeziku i značio je mnogo za njegovu balkansku karijeru.

Humanost
Kad god je mogao, pjevao je da pomogne drugima.
Krajem prosinca 2002. godine Toše održava humanitarne koncerte pod motom „ Sa muzikom, za život“ i potvrđuje po ko zna koji put privrženost deci. Sav prihod od koncerta doniran je djeci bez roditeljskog staranja „11. listopada“ u Skoplju, Domu za djecu sa specijalnim potrebama „Macal Čarov“ i specijalnom zavodu.
Tradicionalni koncert „Muzikom za život“ održao je 15. prosinca 2003. godine, a prikupljeni novac donirao je klinici za dječije bolesti iz Skoplja. Svoj posljednji humanitarni koncert nedavno je održao na prepunom Gradskom stadionu u Skoplju, u akciji prikupljanja sredstava za obnovu pojedinih škola u zemlji.

Makedonija će zaštititi lik i djelo Toše Proeskog

MAKEDONSKA Vlada odlučila je osnovati Radnu skupinu za zaštitu lika i djela Toše Proeskog, na zahtjev njegovih roditelja, pišu makedonski mediji.

Radna skupina će se sastojati od predstavnika Ministarstava kulture, vanjskih poslova i pravosuđa, te predstavnika Ureda premijera, piše MakFax. Brinut će se o korištenju njegovog imena i o ostavštini njegove desetogodišnje karijere.

O potrebi za osnivanjem koordinacijske skupine za zaštitu njegovog lika i djela progovorio i gradonačelnik Skopja, Trifun Kostovski, koji se sam ponudio da bude njen član.

Pristanak njegovih roditelja po zakonu je potreban i u slučajevima da institucije, sportske dvorane, učilišta ili nagrade žele nositi njegovo ime. Za korištenje Tošinog imena u svrhu profita kao i obradu njegovih pjesama potrebno je odobrenje i Ministarstva financija.

Tek 75 godina nakon njegove smrti, njegova će se djela smatrati općim dobrom, objašnjavaju u Agenciji za zaštitu intelektualnog vlasništva. Tada će se njegova djela nesmetano, bez plaćanja autorskih prava, moći umnožavati i interpretirati, no uz napomenu da se radi o djelu pokojnog pjevača.

Tošine slike i CD-ovi hit na crnom tržištu

Prodaja Tošinih slika i piratskih CD-ova u posljednjih je tjedan dana postala glavni biznis u Makedoniji. Ovim se povodom oglasila i Agencija za zaštitu intelektualnog vlasništva, koja upozorava kako se brandiranje lika preminulog pjevača ne smije događati bez dopuštenja njegovih roditelja.

Još i prije pogibije Toše Proeskog, njegovi su se piratski nosači zvuka itekako prodavali na prostoru cijele bivše Jugoslavije pa tako i u Hrvatskoj. Preprodavači CD-ova ističu kako se Tošina glazba prodavala puno bolje od albuma hrvatskih glazbenika, zbog čega je svojedobno zaradio i titulu "kralja pirata".

DANAS JE PROŠLO TOČNO MJESEC DANA OD KAD VIŠE NE DIŠEŠ..... OD KAD VIŠE NE PJEVAŠ.... OD KAD VIŠE NEMA TVOG OSMIJEHA.... OD KAD VIŠE NISI TU....
NIKAD NEĆEŠ OTIĆI U ZABORAV....

Ispunio si san u 26.godini.
Po mnogo čemu bio si prvi:
-prvi koji je napunio najveći stadion u Makedoniji
-prvi koji je pobijedio na Hrvatskom radijskom festivalu a da nije
bio Hrvat
-najmlađi koji je napunio Beogradsku Arenu....iako ti ni samom nije bilo jasno kako si to uspio..... "Obično se ovakvi koncerti dešavaju pred sam kraj karijere. Kako to da sam baš ja, ovako mlad, ispunio taj san. Mislio sam da će se to desiti mnogo kasnije."-govorio si ne sluteći da ti je došlo vrijeme da nas napustiš.
-ujedinio si ovaj ratoborni Balkan
-prvi si koji je bio istinski dobrotvor.....

Ne nisi ispunio san....oprosti....ali ostalo je mnogo toga nedovršenog:
-nisi imao dijete.... dijete koje si želio imati
-nisi postigao svjetsku slavu..../za vrijeme života/
-ostavio si milione srca slomljenih.... zavio si čitav Balkan u tugu
koja ne jenjava....a nisi volio stvarati tugu.... oprosti u ime svih kojima je stalo....

Žao mi je što moji postovi dosta kasne. Stvarno nemam baš vremena za pisanje postova.... Ispričavam se.... No, kada kod mene nema vijesti...kada kasnim par dana naravno nemojte me prestat posjećivat znajte da na ovom linku koji slijedi nakon crtice možete naći sve o Toši-TOŠE PROESKI Nikada nemojte zaboravit Tošu. I znajte da ja ne prestajem pisat o Toši... Nemojte me prestat posjećivati. Pusa svima...

PRVI put nakon stravične nesreće u kojoj je poginuo Toše Proeski, u javnosti se pojavljuje vozač Touarega, Georgij Georgijevski, koji u razgovoru za makedonski list Večer tvrdi da "istraga nije provedena i policija nije uzela iskaz", a on "nije zaspao za volanom, i sjeća se svakog detalja nesreće".

Georgijevski, kojeg prijatelji od milja zovu Đole, tvrdi kako nikad nije dao nijednu od izjava koje su se prenosile u medijima nakon nesreće, a hrvatske medije okrivljuje da su ga i bez suđenja proglasili krivim za nesreću, te prenosili kako se "ničega ne sjeća", bez da su se zapitali je li netko uopće uzeo njegovu izjavu zbog istrage.



"Izgubio sam brata"

Georgijevski, koji se trenutno nalazi na kućnoj njezi, rekao je kako je "bol zbog gubitka njegova bliska prijatelja najteža", a "gubitak Toše najveća kazna i gore ne može biti". Sa svim hrvatskim medijima je, navodno, odbio razgovarati.

"I fizički i psihički sam slomljen i loše se osjećam. Pod stalnim sam medicinskim nadzorom, dva puta dnevno me posjećuju doktori, primam injekcije, anestetike i sredstva za smirenje. Posjetili su me i neurolog i neuropsihijatar. No, psihička bol je preteška. Jednostavno, kako se mogu osjećati nakon svega što se dogodilo? Tošu sam poznavao 15 godina, posljednjih šest godina smo se intenzivno družili. Izgubio sam najboljeg prijatelja i brata. Bili smo jako bliski. Kad me je oslovljavao, nikad nisam bio njegov vozač ili tjelohranitelj. Zvao me bratom. Kad mi se javljao, pozdravljao me sa: `Kako si brate?`. Rijetko je dozvoljavao da ga netko drugi vozi. Dolazio je kod mene doma, vjerovali smo jedan drugom. Izgubio sam brata", rekao je.

"Vijest o tome da je moj najbolji prijatelj poginuo, doznao samo od medicinskog osoblja. Bili su tamo liječnik i medicinska sestra. Rekao mi je netko od njih. U jednom sam trenutku pitao kako su drugi u vozilu, rekoše mi da Toše nije preživio. Taj trenutak ne mogu zaboraviti", ispričao je Georgijevski.




"Nisam bio umoran, nisam zaspao"

O svom psihofizičkom stanju te noći, dok je upravljao Touaregom, Georgijevski je rekao: "Uopće nisam bio umoran. Nešto prije ponoći smo krenuli iz Skopja, a u Nišu smo pokupili Ljiljanu. Kod nje smo se odmorili i osvježili prije puta te produžili za Hrvatsku. Nitko nas nije tjerao da se žurimo, niti smo bili vremenski ograničeni. Nitko me na ništa nije tjerao".

Potvrdio je i informaciju o tome da su netom prije nesreće zastali na benzinskoj postaji kako bi se odmorili: "Da, zastali smo na benzinskoj. Nije prošlo ni 10 minuta otkako smo krenuli od tamo, do trenutka kad se dogodila prometna nesreća. Prije toga smo zastajali još četiri, pet puta. Svaki put kad je netko od nas imao potrebu za tim da stanemo, i nitko nije negodovao zbog toga. Naprotiv, putovali smo ležerno i bez žurbe."

"Od naplatnih kućica do mjesta nesreće ima otprilike oko 130 kilometara. Na toj benzinskoj smo zastali kako bi popili kavu i natočili benzin, a potom smo produžili. U Zagreb, na snimanje ´Zuhra showa´ smo trebali stići tek negdje oko podneva. Imali smo dovoljno vremena, čak i više nego nam je bilo potrebno, i nema riječi o nikakvoj žurbi. Nisam bio umoran pa da zaspim. Nisam zaspao", tvrdi Georgijevski.

"Sjećam se svih detalja nesreće"

Georgijevski je ispričao i kakvi su bili uvjeti na cesti tog kobnog jutra: "Vozio sam ga mnogo puta, i danju i noću. Toše nije imao vozača, koji je prema pisanju medija, tada bio na godišnjem odmoru. Često sam ga vozio na toj relaciji. Tog dana bijaše gusta magla. No, ja sam Touareg često vozio. Imao je svu dodatnu opremu, svakakve senzore, pa i senzore za udaljenost, koji signaliziraju ako se prebrzo približavate nekom predmetu ili vozilu."

Unatoč tome da su mediji nakon nesreće prenosili kako se Georgijevski "ničega ne sjeća", on sada tvrdi suprotno: "Kako bi se mogao ne sjećati!? To je trenutak u kojem sam izgubio svog najboljeg prijatelja. Ništa nisam zaboravio. Svega se sjećam. No, detalje ću reći na Sudu."


"Ljiljana me nekoliko trenutaka prije nesreće pitala jesam li umoran"

Nakon nesreće su se prenosile različite informacije o tome je li Toše spavao u trenutku kad se nesreća dogodila. Neke informacije kažu da jeste, neke pak kažu da je u trenutku nesreće gledao film, neke kažu da je ležao na sjedištu, neke da je pak uspravno sjedio, pa je novinarka Večeri stoga Georgijevskog upitala što je od toga istina.

"Toše je sjedio na suvozačkom sjedištu koje je bilo potpuno spušteno i koje je dijelom bilo naslonjeno na stražnje sjedište. Nije prvi put da je Toše zaspao tijekom putovanja. Često se to događalo. Ljiljana je sjedila na stražnjem sjedištu, iza mene. Samo ona nije vezala sigurnosni pojas, mi smo bili vezani", ispričao je Georgijevski.>"Limenke koje smo kupili kad smo zastali na benzinskoj pumpi, kako bi dopunili rezervoar, još prazne stoje u automobilu. Nisu bačene. Liljana i ja smo cijelo vrijeme razgovarali. Nije bilo nikakve šanse da zaspim. Neposredno prije nesreće me pitala spava li mi se, da li sam umoran, ima li potrebe da me zamjeni i da ona vozi dio puta. No, nisam se osjećao umorno. Ostao sam na vozačkom sjedištu.


"Izjavu nikome nisam dao, jer to od mene nitko nije ni tražio"

Georgijevski tvrdi kako njegovu izjavu nitko nije uzeo: "Mene uopće nitko za ništa nije pitao. Nije došao ni policajac, ni istražni sudac. Došao je samo jedan policajac koji mi je donio vozačku dozvolu ili možda samo Ljiljaninu torbicu, ne sjećam se. Mislio sam da će me ispitati, no zadržao se svega dvije minute i nije me ništa pitao".

"Prije toga je došao jedan odvjetnik, Hrvat, i predstavio se `Ja sam odvjetnik (taj i taj)`, i dao mi da potpišem za to da mi vrati putovnicu, nešto kao jesam li suglasan da on podigne putovnicu i da mi je donese. Tako je i bilo. Pitanja za potrebe istrage nesreće, nitko mi nije postavio. Nitko me ništa u vezi toga nije pitao. Izjavu nikome nisam dao, jer to od mene nitko nije ni tražio", rekao je Georgijevski.


TO JE SVE ŠTO JE VOZAČ ODNOSNO TOŠIN NAJVJERNIJI PRIJATELJ("brat") REKAO..........

UPLAKANA SA OTEČENIM PODOČNJACIMA KOLEBA SE I IPAK ODLUČUJE GOVORITI:
Kada se Toše rodio jedva sam čekala da se mama vrati iz bolnice sa bratom. Ja sam se brinula za njega dok su roditelji radili , ja sam ga podizala jer sam starija od njega. Bili smo privrženi jedno drugome , voljeli smo se.... Kasnije mi je stalno slao poruke na telefon. Stalno me je zvao , govorio da me voli, uvijek se javljao kad bi negdje stigao. Bojao se strašno aviona. Prije no što bi poletio rekao bi : " EVO SAD POLIJEĆEM KAD SLETIM JAVIT ĆU TI SE". Uvijek sam ga nazvala na telefon , al ovaj put nisam i to si nikad neću oprostiti. Kada smo bili djeca nikada se nismo zapravo posvađali. Igrali smo se s loptom , a najčešće smo šetali TAMO prema parku TAMO gdje je Toše sahranjen...(plač) Bio je uvijek naklonjen roditeljima , uvijek bi tražio njihov savjet... Kada bi napisao pjesmu , uvijek bi ju prvo donio kući da vidi šta mi mislimo. Onda bi ju snimio i tražio oca na telefon i pitao. "Ćale jel ti se dopada?"


DORA NE SAKRIVA SUZE I TUGU I NASTAVLJA...

Prvi put počeo je pjevati na dječjem festivalu "Zlatno slavujče" u Skoplju. Prijavljen tako što ga je neki čovjek čuo ... čuo je njegov anđeoski glas... glas moga brata (plač)... Kasnije je otišao u školu u Bitolu , a potom u Skoplje na muzičku akademiju. U Bitoli je bi u internatu. Kada se morao razdvojiti sa ocem nije mogao. Njih dvoje su bili jako privrženi. Toše je puno plakao za ocem. Toše je uvijek govorio da gdje god otišao da će uvijek misliti na nas i našu porodicu. Kada je postao poznat Toše je dolazio rjeđe zbog silnih obaveza. No baš ovo ljeto proveo je mjesec i pol dana kod nas u Kruševu. Bilo nam je prekrasno. Igrao je sa mojim sinovima odbojku čak se uključio i u odbojkaški klub u Kruševu kad je shvatio da mu ide. Kada je imao prvu utakmicu vratio se sretan kući jel su pobijedili. Rekao je "ŽIVOT JE LIJEP!" Zagrlio me... I onda nakon 3 dana poginuo...(plač i tuga)...

DOK GOVORI DORA STALNO ZASTAJKUJE , SUZE JOJ TEKU SAME

U ovom razdoblju u novinama su pisali stvari koje uoće nisu istinite. No mi na to sada ne možemo reagirati...Ne možemo se osvijestiti od ovog što se desilo. Piše u novinama da je moja mama daval intervjue ali to nije istina. Moja majka otkad se OVO desilo ne izlazi sobe, atati su prepisani jaki lijekovi za smirenje. Ovdje gdje ja sad sjedim bio je Tošin kutak. Evo ovo je njegov sintizajtzer na kojem je stvarao pjesme.

DORA SE PRISJEĆA KAKO SU SAZNALI ZA STRAŠNU VIJEST
Tata je bio na poslu kada mu je neki čovjek javio na mobitel šta se desilo sa Tošom. U to vrijeme meni su na poslu javili da idem kući jer mi mama nije dobro...Krenula sam i dok sam išla kroz grad , neki čovjek mi je rekao da je Toše poginuo...Kada sam stigla kući našla sam mamu i tatu u podrumu sjede na podu... i plaču...Nitko nije bio pored njih...nitko da im pomogne...tata je mogao i umrijeti... SJEĆA SE DORA OVOG TRENUTKA I TO JE SVE ŠTO MOŽE REĆI....

Prošlo je 17 dana od smrti našeg anđela....

Toše je uvijek govorio kako mu materijalne stvari nisu važne... I svatko tko ga je poznavao to je rekao... Toše nikad nije publici uskratio iskren osmijeh, zagrljaj.... Dok većina pjevača izlaz eu pratnji zaštitara Toše za to nije htio čuti. Toše je također izjavio: " MENI JE ČAST KADA NETKO TRAŽI MOJ AUTOGRAM ILI SE ŽELI SLIKATI SA MNOM!" Njemu kritike sa strane nisu bile važne već mu je bilo važno šta misli publika o njegovim pjesmama... Uvijek je pomagao djeci... U njegovim očima se vidjela dobrota , nevinost. Jednostavno je imao dječje oči... Na koncertima uvijek bi popeo djecu na pozornicu i zagrlio bi ih , poljubio i prošetao pozornicom da se i oni osjećaju jednako vrijedno... Nikad te nećemo zaboraviti Toše..... FALIŠ MI... PUNO...PUNO...ANĐELE...

Makedonska javnost je izrekla mogućnost da se glavni aerodrom umjesto "Aleksandar Veliki" zove "Toše Proeski". To će se najvjerovatnije i ostvariti ,ali još nije službeno potvrđeno... Držimo fige! Barem nešto što će Makedonce dodatno podsjećati (i nas) na Tošu...

Tošetova majka Dominika i otac Nikola ne žele izlaziti u javnost. Prema riječima susjede oni na grob svog sina idu rano ujutro te kasno navečer kad nema fanova da mogu sami biti sa sinom.... Tošetova djevojka Andrijana neko vrijeme već živi u kući Proeskih u Kruševu. Kako će obitelj to sve podnijeti... Samo su izjavili da ih puste na miru da u tišini odboluju svog anđela....

Tošetu Proeskom,gostu Budvanskog karnevala,pripala je čast da svojim koncertom zatvori trodnevnu manifestaciju.Neposredno pred pocetak nastupa poceo je pljusak pa su samo najuporniji fanovi,pod kisobranima,ostali do kraja svirke.Tose je na trgispred Starog grada stiga malo prije pocetka koncerta i cim su ga ugledale,tinejdzerke su počele vrištati.Najupornija obozavateljica uspjela se probiti pored securitya dečka i dođe do svog omiljenog pjevaca.Poslije fotografiranja kao da joj je bilo zao da se odlijepi od Proeskog,pa ga je pocela šarmirati ne bi li joj dao nesto za uspomenu.Kako nije imao nista pri sebi sto bi joj mogao dati,obozavateljica je zatrazila krstić sa lancica.Iznenadjen ovim zahtjevom,Proeski se samo nasmijao i samo je znacajno pogledao.Pjevac ipak nije mogao da joj izadje u susret.
(svijet)
Eto toliko od mene........................bas to da mu trazi.....i to onaj najdrazi...............

PJESMA MI JE SVE, POČETAK I KRAJ

Posljednji intervju Toše Proeskog, dat za "Kurir" nekoliko dana prije kobne nesreće
Toše Proeski, samo nekoliko dana uoči tragičnog kraja, pričao je sa novinarom Kurira o sebi, prijateljima i životu. Iskren do naivnosti, tvrdio je da se prijatelja nikada ne bi odrekao, kako ne bira prečice i zaobilaznice do popularnosti i koliko toga duguje drugima, roditeljima prije svega. Uzdržano je govorio o planovima, ne zato što ih nije imao već zato što je vjerovao da život treba živeti dan za danom, bez uzleta i padova, sa hrišćanskim vrednostima, nadahnuto. Kakvi su vaši utisci poslije koncerta na gradskom stadionu u Skoplju 5. oktobra?
- Koncert je najveći i najljepši poklon koji su mogli da mi prirede moji poklonici. Svaka publika zaslužuje da im daš cijelog sebe, ali kada pjevaš pred nekim ko te doživljava kao rođenog, to je poseban osjećaj. Ne postoje riječi kojima bih se zahvalio svojoj publici. Nakon koncerta ne mogu sve da pretočim u jasne slike, toliko su jake emocije, ali znam da je ovo bilo nevjerovatno stapanje energije.


Da li ste zadovoljni prodajom i prijemom novog albuma kod publike?

- Album je izašao u avgustu. Mnogi poznavaoci prilika na tržištu tvrdili su da je to loš tajming, jer je to period godišnjih odmora, i da će prodaja ići slabo. Zlatan tiraž već imam na skoro svim tržištima, što me posebno raduje. Publika već zna tekstove pesama, tako da sam veoma zadovoljan.

Kako ste reagovali na vijest da je vaša menadžerka Ljiljana Petrović optužena za utaju poreza?

- To je vijest plasirana u samo jednom mediju. Nedolično, posebno što je lansirano nakon humanitarnog koncerta koji je ona organizovala sa Ministarstvom obrazovanja. Meni je najvažnije da moja publika zna da napravi razliku između istina i laži, tako da ne bih morao uvijek da se pravdam. Ljilju suviše dugo poznajem i znam da je teško da se bori sa svim što je okružuje i što nas prati. Svoju saradnju sa njom nikad neću prekinuti, a ako bi se ikad nešto i desilo da moramo da prestanemo da sarađujemo, sigurno bi ostali najveći prijatelji. Nikada se ne bih odrekao prijatelja, bio bih uvek uz njih, u dobru i u zlu. U dobru da se radujem uspehu, u zlu da pomognem.

Oko vašeg učestvovanja na Evroviziji bila se podigla velika medijska prašina. Kako sada gledate na to i da li ćete se opet prijaviti za takmičenje?

- Znam samo da sam imao ogromnu podršku svog naroda, svojih saradnika i prije i poslije Evrovizije, na čemu sam im zahvalan. Evrovizija je uvijek izazov i, ako je situacija takva da imam pjesmu u koju vjerujem, vjerovatno bih se opet prijavio.

Da li ste trenutno u emotivnoj vezi sa nekim?

- Najbitnije mi je da sam srećan i da mi je život ispunjen. (tako mi je drago zbog tog)


U nekim gej zajednicama na vas gledaju kao na gej ikonu. Kakav je vaš stav o tome, da li vam to smeta?

- Nisam to primjetio i ne krećem se u takvim krugovima da bih mogao to da primetim. Smatram da ti ljudi ne mogu da mi smetaju pošto mi se ne mješaju u život. U svakom slučaju, svako ima pravo da bira svoju ikonu. Za mene postoji samo jedna ikona - Bog!

Kakvi su vaši planovi za budućnost ukoliko uspijete da se probijete na svetskom tržištu?

- U mom životu velike promjene neće biti. Nastaviću da bavim onim što najviše volim, muzikom, poštovaću svoju publiku, koja me je dovela do toga. To mi je dovoljno. I, da, pomagaću kome budem mogao. Meni je nezamislivo da neko ko može da nešto pruži onima koji imaju malo ili nimalo, zatvara oči i ne pruža ruku.

Dokaz da je Tošina ljubav prema Andrijani bila iskrena je i ova poruka koju je Andrijana primila par minuta prije nesreće : Princezo moja jedina, lepo mi pajki pa ću da te čuvam u snu. Sve ima smisla, otkad si ponovo u mom životu. Volim te, lepo mi pajki".

Toše je često znao govoriti "Koliko se smiješ toliko živiš". Onda ćeš ti Toše živjeti zauvijek!!!!!!!!!!

Toše je zbog svoje menadžerice Ljiljane Petrović morao skrivati svoju vezu sa rukometašicom Andrijanom Budimir... Toše je doživio s njom ljubav kakvu netko u životu nije.... Toše I Andrijana upoznali su se u Skopju prije 6 godina na proslavi makedonskog rukometnog kluba Kometal u kojem je Andrijana igrala. To je bila ljubav na prvi pogled. Od tog dana bili su zajedno 3 godine. Onda su prekinuli zbog ljubomore(slatki mali problemčići). No Toše nije nikad zaboravio Andrijanu. Istinski ju je volio. Andrijaninu sestru je molio 2 godine za Andrijanin broj mobitela. Rekao je: " JA NJU TOLIKO VOLIM, A TEBE NIJE BRIGA". Toše je prepun ljubavi otišao po Andrijanu u Valenciju. Taj susret je bio nezaboravan. Toše je Andrijanu čekao u autu. Tresla su mu se koljena od uzbuđenja... Kada je Andrijana ušla svatko je gledao na svoju stranu... No onda je Toše da razbij tremu počeo pjevati i pjevao je cijelo vrijeme dok nisu došli do MAkedonije. Toše i Andrijana su skrivali svoju vezu. Zajedno su živjeli 9 mjeseci u naselju Zlokuće u Skopju... Sve se otkrilo tek na dan sahrane... PRINC DOBROTE ZAUVIJEK JE ZAKLOPIO OČI, DOK SU ODZVANJALI JECAJI NJEGOVE DJEVOJKE.... Andrijana nije mogla hodati. Morali su je pridržavati dok je hodala za lijesom.... Sve o njihovoj vezi i ljubavi možete pročitati u intervjuu novina EXTRA koji je također objavljen na mom blogu... ŽAO MI JE ANDRIJANA!

Djevojčica Milena Dimov je jedne večeri na televiziji ugledala Tošu kako pjeva na koncertu. Milena je bolovala od karcinoma te joj je tada preostalo još 4 godine života. Kada je vidjela Tošu na televiziji Milena je rekla: " Jedina želja mi je da i ja odem na njegov koncert pa poslije mogu umrijeti" Roditelje male Milene to je jako potreslo.... Ona tako mala... Toše je prolazio rodnim Kruševom te mu je prijatelj rekao za djevojčicu. Toše se raspitao za njenu adresu i odlučio je posjetiti. Njegova pojava na vratima je malu Milenu oduševila. Skočila mu je za vrat i snažno ga zagrlila. Roditelji su bili iznenađeni. Otada svaki put kad bi Toše došao u Kruševo bi našao vremena za Milenu. Milena je nažalost umrla sa 7 godina. No, Toše je svaki put odlazio na njen grob i nosio bi joj bukete cvijeća. Uvijek bi se sjetio!- prisjećaju se roditelji male Milene.


Dječak Toše Ilijev je imao tumor. Njegovi roditelji nisu imali novaca za lijekove i operaciju. Svi su pridonosili koliko su mogli. Prijatelj oca Toše Ilijeva je rekao: "Pozovi Tošeta on je mnogo dobar čovjek" Toše je čim je čuo o čemu je riječ odmah organizirao koncert u Kočanima te sav prihod dao za dječaka.- izjavio je u novinama otac Toše Ilijeva te rekao kako nikada neće zaboraviti na to Tošino dobročinstvo... Toše bi svaki put pitao kako je njegov imenjak iz Kočana. Baka dječaka je prislanjala sliku Proeskog te gorko plakala...

"Prezadovoljan sam, jako mi je stalo do hrvatske publike i drago mi je da se sve odvija po planu. Naprosto obožavam Hrvatsku!". Toše je izjavio u intervjuu...

RODIO SE:25.01 (25+1=26)

POGINUO: 16.10 (16+10=26)

OKO: 6:20 (6+20=26)

IMAO JE 26 GODINA....

ZATIM:

25+1+1981=2007

2007-16-10=1981

(T)(O)(Š)(E) = (23.slovo) (19.slovo) (31.slovo) (7.slovo) po azbuci makedonskoj= 2+3+1+9+3+1+7=26

Slovo T je 26. po abecedi

Tose (26), Ljiljana-menadzerica (49), vozac Georgijevski (32)
2+6+4+9+3+2=26

nema šanse da je to sve slučajnost................to je jednostavno poruka neka od Boga.....kolko god to ludo, smiješno i čudno nekom zvučalo.....

Karijeru poceo 1997 godine 1+9+9+7=26

eto još nesto

a evo i znacenja broja 26 i imena Todor!

Numerologija starog-jevrejskog jezika (Gematria) broj26 znaci GOSPOD

Todor,pravo ime Toseta,znaci:Sin Boziji,Boziji dar...


Pjesma posvećena TOŠI,a napisao ju je Tony Cetinski!

Ostavi svjetlo na putu kojim
želiš poći,
pomozi mi kad snivam,sretan
i nasmijan da mogu ti doći
podigni ruke,u bijeli hram
uspravno kreni
i reci tiho svima da ostat
ćeš dijete među anđelima.
A ja?
Neka mi Bog otvori oči,
neka mi nebo podari sluh
da čujem te i vidim u svakom snu.
A ti?
Neka ti Bog podari krila
neka ti nebo podari spas
da pjevaš,pjevaš svima
da zauvjek čuju tvoj glas.
Ova te zemlja voli i čuva uspomene na dane kad kad si
bio tu,
a dragi ljudi nose te ko vječnu ranu.
A ona?
NA jastuku leži.U nebo gleda,sklapa ruke i suze skriva što nisi s njom dok letiš s anđelima.

Andrijana nakon svega o Tošetu... JOŠ GODINU DANA I HOCU DA MI RODIS DIJETE
"Princezo moja jedina, lepo mi pajki pa ću da te čuvam u snu. Sve ima smisla, otkad si ponovo u mom životu. Volim te, lepo mi pajki", sadržaj je jedne od posljednjih poruka koje je rukometašica i bivša srpska reprezentativka Andrijana Budimir dobila od svojeg dečka, tragično preminuloga 26-godišnjeg makedonskog pjevača Toše Proeskog koji je prošli utorak poginuo u stravičnoj prometnoj nesreći kod Nove Gradiške.
Toše Proeski vozio je automobil na putu prema Zagrebu, a nakon što je prošao granicu na Bajakovu sjeo je na suvozačevo sjedalo, spustio ga i prije nego što je zaspao nazvao svoju djevojku Andrijanu. Zaželio joj je laku noć i utonuo u san iz kojeg se više nije probudio. Za makedonskim slavujem, kako su ga od milja nazvali mediji, tuguje neutješna obitelj, prijatelji, publika, ali i djevojka o kojoj je javnost jako malo znala. Jedini i glavni razlog tome bila je odluka Tošine menadžerice Ljiljane Petrović, koja se toga kobnog dana također nalazila u smrskanom Touaregu.
Smatrala je da je za njegovu karijeru bolje u javnosti stvoriti imidž slobodnog pjevača. U svojem posljednjem intervjuu popularnoj makedonskoj televizijskoj novinarki Vesni Petruševskoj, samo nekoliko sati prije pogibije, na pitanje o privatnom životu odgovorio je: "Ja sam sam, usamljen. Plašim se, može biti zbog posla. najgora fobija mi je da bi djevojka bila sa mnom samo zato što sam Toše, a ne ono što jesam. Cijenim prave vrijednosti u životu. I moja bi djevojka trebala cijeniti prave vrijednosti, bila to djevojka s kojom sam u vezi ili prijateljica. U zadnje je vrijeme puno nagađanja o mojem životu, no odlučio sam ne diskutirati o njemu. Andrijana Budimir se nije vratila u Makedoniju zbog mene, ona ima neke druge planove, ali smo u zadnje vrijeme puno zajedno kao prijatelji."
Slika za javnost i prava realnost u ovom su slučaju potpuno različite.
Andrijana Budimir bila je ljubav njegova života, a u travnju ove godine zbog Toše je prekinula ugovor sa španjolskim rukometnim klubom Astroc Sagunto i preselila se u Skopje gdje su živjeli u njegovoj vili u naselju Zlokuće.


Godinu dana starija Andrijana rođena je u Osijeku, a za vrijeme rata preselila se u Beograd gdje je igrala u Crvenoj zvezdi, a kasnije u RK Napredak u Kruševcu. Početkom 2001. godine potpisala je ugovor s makedonskim Kometalom s kojim je dva puta osvojila prvenstvo države, europsku ligu prvakinja i superkup. Andrijana i

Toše upoznali su se na velikoj proslavi u Skopju kad je Kometal osvojio Ligu šampiona 2001. Nakon tri godine veze, ponajviše zbog razdvojenosti i karijere jednog i drugog, Toše i Andrijana su prekinuli. Ona je otišla u Valenciju gdje je sljedeće dvije godine igrala za spomenuti klub. Njezin povratak u Skopje nastavak je njihove velike ljubavi koja je igrom sudbine opet prekinuta.

Dan nakon sprovoda, s Andrijanom smo razgovarali u Tošinoj obiteljskoj kući u Kruševu, točnije u njegovoj sobi koja je bila pretrpana pristiglim telegramima i obiteljskim albumima. Ovo je njezina prva izjava za javnost otkad se vratila u Skopje. Iako su je makedonski novinari uporno nazivali, odbijala je bilo kakav razgovor. Napomenimo da je ovaj razgovor tekao vrlo teško i polako jer je Andrijana cijelo vrijeme plakala, bila je potpuno odsutna i vrlo je teško sklapala rečenice. Bila je vrlo usporena od injekcija za smirenje, a na razgovor je pristala jer, kako kaže, ionako nema više što izgubiti: "Izgubila sam sve što sam imala. Sad je ionako sve svejedno." -
Tko vam je javio da je Toše stradao?
- Moja prijateljica. Ja ni danas ne vjerujem da ga više nema.


- Kad ste se posljednji put vidjeli?
- U ponedjeljak ujutro otišli smo zajedno iz Kruševa za Skopje jer je Toše imao intervju s Vesnom Petruševskom na makedonskoj televiziji. Došao je nakon intervjua kući, okupali smo se zajedno, večerali i stalno mi je govorio: "Ne ide mi se, ne ide mi se, tako mi se ne ide." Nekoliko me puta pitao: "A da ne idem, što ti misliš?" Rekla sam mu da nazove Zuhru i kaže mu da će doći tek navečer. Bio je umoran i najradije bi ostao sa mnom. No, ipak je odlučio ići i rekao mi: "Tu me čekaj. Tu me čekaj i nikamo ne idi." Bio je tako sretan što sam tamo. A i ja sam bila. Teško smo se razdvajali jedno od drugoga. Neposredno prije odlaska uzeo je ključeve svoje Bube koju je toliko volio jer je mislio da taj auto ima dušu. Toše je i inače jako volio automobile. Dao mi je taj ključ i rekao: "Evo ti, vozi bubicu i čuvaj mi se." Nazvao me kad su prošli granicu i rekao: "Lepo mi nankaj, i meni se spava. Volim te najviše na svijetu." I to je zadnje što mi je rekao. Nakon toga je zaspao zauvijek. O Bože, zašto si mi ga uzeo... Ja još uvijek ne vjerujem da ga nema. Kako ću živjeti sad bez njega? Bio mi je sve na svijetu.


- Vozač Georgij Georgijevski vaš je dobar prijatelj.
- Nemojte me pitati da li ga krivim. Ne krivim ga. Tošu i Đolu ispratila sam oko 23.15. Đole mi je veliki prijatelj i to što se dogodilo bila je božja sudbina. Uvjerena sam da bi Đole i poginuo umjesto njega da je mogao. Volio ga je više od sebe. Bili su nerazdvojni. On se neće nikada riješiti krivnje u sebi. Georgij je vozio Tošu jer je njegov vozač bio tjedan dana na godišnjem.


- Mnogi ne znaju da ste upravo vi najveća ljubav u njegovu životu. Toše je u svojim intervjuima izjavljivao da još nije pronašao ljubav svog života te da želi da ga netko voli zbog njega, a ne zbog njegova uspjeha. Noć uoči pogibije, u intervjuu Vesni Petruševskoj rekao je da ste prijatelji. Zašto?-
Toše je bio pod velikim pritiskom javnosti. Naša je veza bila tajna samo iz jednog razloga - zbog njegove menadžerice Ljiljane Petrović koja je tvrdila da se to ne smije iznositi u javnost. Inzistirala je da Toše u javnosti ima imidž slobodnog momka. On se nije s tim slagao i rekao mi je da pričekam do Nove godine, da prođu svi ovi koncerti, pa ćemo to onda staviti na svoje mjesto.


- Kakav je bio vaš odnos s Ljiljanom Petrović? U već spomenutom intervjuu Toše je rekao da mu je ona bila kao druga mama.
- O nikome ne želim reći ništa loše. Slika u javnosti bila je potpuno drugačija. Ljiljana jedino mene nije nikada uspjela otjerati od njega. Sad će se ionako mnoge stvari saznati, Ljiljana njemu nikada nije bila druga majka.



- Je li vam smetalo to što vas je na neki način skrivao?
- Rekla sam mu - to je tvoja karijera i ti odlučuješ. S druge strane, nisam se htjela eksponirati i pristala sam na to. Vratila sam se zbog njega i uopće mi nije bilo bitno hoće li novine znati da li ja postojim u njegovu životu ili ne. Ja sam znala da postojim.


- U jednom ste intervjuu izjavili: "Prepuna sam ozljeda, no prije svega želim obitelj s troje djece. Uzalud mi sav novac ako toga nemam." Je li vaša veza s Tošom išla u tom smjeru? -
Jako smo željeli djecu, ali zbog njegove karijere u ovom trenutku to nije bilo moguće. Prije nekoliko mjeseci, jednu se večer vratio s puta i rekao mi da ima poklon za mene. Odmah sam htjela znati što je, ali mi je rekao da pričekam u sobi na katu. Mislila sam da je neka torta koju treba staviti u hladnjak. Nakon nekoliko minuta pozvao me natrag. U rukama je držao štene zlatnog retrivera. Rekao mi je: "Evo ti pas, da bar neko vrijeme ne kukaš više za bebu." Kad je rekao da se zove Bas, rekla sam mu da ga je trebao nazvati Klavir. Bila sam tako sretna. Po cijele dane smo se igrali s njim. Bio je prava beba. Prije samo nekoliko dana bili smo u jednom kafiću sa svojim društvom, bio je jako sretan i dobro raspoložen. Uzeo je mikrofon, pjevao mi pred svima i onda rekao:


"Još godinu dana i hoću da mi rodiš dijete." Ne sjećam se da sam ikada osjetila veću sreću.

Tošina nam je majka ispričala koliko je bio vezan za njih: "Istina je, stalno smo strahovali. Jako smo bili povezani, a on je teško gledao na to da smo tužni. Nedavno nam je rekao: "Ako vam je toliko teško, prestat ću pjevati i postati nastavnik u školi, ako će vas to malo smiriti."

Tako mi je zao zbog svih neispunjenih snova koje je imao... ŽAO MI JE ANDRIJANA...

OVAJ BLOG OD DANAS JE SAMO U ČAST ANĐELU TOŠI PROESKOM... NIKADA TE NEĆEMO ZABORAVITI!!!!!!